Lijepa zemlja u srcu Balkana oduvijek je bila na nekoj vjetrometini, pa se slobodno može reći da je najljepše dane proživjela u bivšoj nam državi.
A onda je došao prokleti rat koji je probudio u većini njenog stanovništva zlo prošlosti koje se pretočilo u svirepost nezamislivu nekoliko godina ranije.
Četiri godine rata koje su nas unazadile u svemu.
Daytonski stvorena da se zaustavi rat, bolje rečeno ‘prvo poluvrijeme’, pokazalo je da je BH jedan poluproizvod na kojem se nije radilo dovoljno kvalitetno.
Osvajanja su nagrađena teritorijem, a ostatak je zamišljen kao koncept dvaju naroda i ostalih. Trideset godina, politički gledano, nismo se pomakli sa mjesta, osim što je i ono preostalih gospodarskih subjekata uništeno.
Rat se iz rovova prenio na portale gdje obični frustrirani narod ratuje tipkovnicama. Nacionalna netrpeljivost je dosegla maksimum.
I nema tu većeg ili manjeg krivca, svi imamo prste u ovoj, po meni, neodrživoj situaciji. Općenito rečeno – mrzimo se.
BH Hrvati, pogotovo iz Hercegovine nikad je i nisu prihvatili kao domovinu. Zov Hrvatske je bio jači.
Jedan od razloga tome je što bošnjački narod (naravno ne svi) uporno nameće kolektivnu odgovornost Hrvata za zločinački pothvat?!
Negiraju nam da smo Hrvati i optužuju da se želimo otcjepiti i pripojiti Hrvatskoj.
Jasno je da Bošnjaci nemaju rezervne susjedne države kao ostala dva naroda, no svojatati cijelu BH na takav način je malo narcisoidno.
Pobogu, ona je i naša! Ako vam smeta šahovnica, jeste se zapitali dali nama smetaju arapska naselja, tamo neke selefije, postrojavanje nekih odreda uz ratne pokliče….
A onda Srbi postroje četnike. Još fali Crna legija u Širokom pa da folklor bude potpun.
To što živimo loše nije bitno, što nam omladina bježi isto! Bitno je da smo vjerski i nacionalno osvješteni i da poslije par rakija potegnemo osmanlije, ustaše i kralja Petra.
Bitno je zapišati torove koje su nam mentalno nametnula trojica običnih lopova koji godinama koriste situaciju da se bogate. Uz to što šuti, narod ih uvijek iznova izabere.
Oporba i nije vrijedna spomena, jer da je odavno bi taj narod uvjerila u pogubnost vladajućih partija, te isti taj narod povela u opći bunt kada već niša ne može normalnim putem.
Na žalost, u BiH je i dalje na snazi borba za fotelje, uhljebljivanje nacionalni sport, a lopovluk kodeks ponašanja.
M. Konta
