Kafanski razgovori uvijek iznjedre neka saznanja, a isto tako neke marifetluke i talove.
Ovo prvo kao pozitivno, jer iziđeš iz razgovora s nekom informacijom, ali praznih džepova.
Ovo drugo u granici kriminala, jer ipak postoji interes i dobitak.
Kod sviju nas se već razvilo ‘šesto čulo’, koje zaziva na oprez. A ono govori: Kad se skupe različiti tipovi za istim stolom, koji je njihov zajednički nazivnik (kad suci sjede oni dijele tal, oni prijatelja nemaju).
Sjedim tako u društvu jednog prijatelja, a na vrata banu bivši, a možda i sadašnji HSS-ovac (ovisno o koristi) i sav važan klimnu glavom.
Prijatelj jedva dočeka da ga pozdravi, a ja priko volje klimnu.
E sad slijedi ono ‘šta je meni ovo trebalo’?
Prijatelj pođe sa hvalospjevom o vrijednom i dobrom, a moja reakcija na prvu – lopov.
I tu ode sve kvragu.
Kako objasniti čovjeku da vrijeme kad sam ga ja upoznao i njegovo nije isto.
Čovjek je kvarna roba.
U vremenu mog poznanstva isto smo imali slično mišljenje, dobrog, poštenog i radinog. Angažiranjem u jedan krug ljudi koji razgovorom traže jednake šanse za sve, ubrzo se pokazalo da nije za timski rad (koja sintagma?!).
Soliranjem ulazi u trgovine, sebi gradi put. I to nije nešto što bi zamjerio, moralnost je ljudsko obilježje. Imaš je ili nemaš.
Ali kad svojim postupcima uvaljuješ druge u probleme to nije dobar čovjek. Koliko li je marifetluka prošlo kroz poticaje ili sugestije da se uvale u kredite iz kojih ne mogu izaći.
E, tu se razlikujemo i ne možemo biti isti.
Meni je jasno da oni koji su se nelegalno okoristili i ovi drugi koji su ‘popušili’ vjerujući u pravo i pravednost ne razmišljaju isto, niti šetaju istom stranom ulice.
Očito je ovo novo vrijeme pokvarenih ljudi gdje su pomiješane vrijednosti.
Svako hoće državni posao, nešto da znači, ništa ne radi i vječno kuka o maloj plaći i slaboj mirovini.
Davno rečeno: ‘Rad je stvorio čovjeka, a nerad majmuna’, očito ima smisla.
IPE