Kako je Bosna i Hercegovina „banana država“ a u njoj većinom žive majmuni (tako se ponašaju), ni bh. pravosuđe nije daleko od ove realnosti, koje se, po koji puta, pošto majmuni unutar pravosudnih struktura pojedu bananu, okliznu o vlastitu koru od banane. Bude to neprijatno iznenađenje, ali ništa nas ne smije iznenaditi, pa ni ovaj slučaj, koji ćemo u ovome tekstu mi opisati i prikazati!
Prije nešto više od godinu dana, gospodin Muriz Memić, otac ubijenog Dženana Memića je zajedno sa svojim pravnim zastupnikom Ifetom Feragetom iz Sarajeva podnio Kaznenu prijavu Tužiteljstvu BiH, protiv 45 lica (9 – kantonalnih tužitelja, 4 – federalna tužitelja, policije, vještaka i drugih NN lica), zbog osnova sumnje, da su svojim djelovanjem, međusobnim dogovaranjem i međusobno povezanim radnjama ostvarili i počinili krivično djelo „Organizirani kriminal“ iz člana 250. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), na način da su izvršili namjerno zataškavanje i prikrivanje dokaza u slučaju ubojstva Dženana Memića, sa ciljem neotkrivanja pravih ubojica Dženana Memića, pri čemu su u toj namjeri prikrivanja pravih ubojica Dženana Memića, slučaj procesuirali kao kazneno djelo iz oblasti ugrožavanja javnog prometa, a ne kao kazneno djelo ubojstva, te lažno optužili dvije osobe Rome Ljubu i Bekriju Seferović, a koji sa kritičnim događajem nisu uopće povezane, što je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu dva puta i utvrđeno.
Glavna državna tužiteljica BiH Gordana Tadić održala je u nizu nekoliko sastanaka u prostorijama Tužilaštva BiH zajedno sa Memićem, odvjetnikom Feragetom, te tužiteljem Tužiteljstva BiH Ćazimom Hasanspahićem, koji duži predmet „Dženan Memić“, odnosno kojemu je, Odlukom Glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić, dodijeljena u rad Kaznena prijava Muriza Memića, koju je podnio protiv 45 lica, a preko svoga pravnog zastupnika odvjetnika Ifeta Ferageta iz Sarajeva. Na sastanku Memiću su položena svakojaka obećanja, kako se tobože radi na predmetu „Dženan Memić“, kako se poduzimaju „velike“ procesno pravne radnje i spisku nikada kraja.
S tim u vezi Tužiteljstvo BiH otvorilo je istragu i donijelo Naredbu o provođenju istrage zbog krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz člana 250. KZ BiH, shodno prijavi Muriza Memića i odvjetnika Ifeta Ferageta, a predmet je presigniran u rad državnom tužitelju Ćazimu Hasanspahiću, šefu Odsjeka za borbu protiv terorizma, u čijem opisu referata ne podliježe navedeni predmet. No pozadina priče mnogo je dublja.
Osim što je prijavljena svakako bivša glavna kantonalna tužiteljica Kantona Sarajevo Dalida Burzić, danas sutkinja Suda Bosne i Hercegovine, među prijavljenima nalazi se i federalni tužitelj Vlado Mišković, vjenčani kum državnog tužitelja Ćazima Hasanspahića. Nevjerojatno, ali istinito, ali ostaje nejasno, kakva je to istraga, kada kum kuma istraživati mora. Složit ćemo se ama baš nikakva, unaprijed je osuđena na propast. Ovakva situacija suprotna je duhu samoga zakona i praksi ESLJP-a, ali i odredbama ZKP-a i Kodeksa tužiteljske etike. Ovo je sukob interesa, i da je BiH pravno uređena zemlja, naprije bi glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, koja je donijela Odluku, da se predmet dodijeli u rad tužitelju Hasanspahiću, znajući prethodno, da je u prijateljskim odnosima na prijavljenim Vladom Miškovićem, letila bi s posla, kao „čep iz šampanjca“!
Tadićeva s posla neće letiti, ali se zato okliznula na koru od banane, i zbog svoje prethodne odluke u očima struke i profesionalne zajednice nisko pala.
Na taj način Vladi Miškoviću, a kako se po sarajevskim kafanama hvaliti voli, da mu „nije smrklo, već svanulo“ – ukratko, „bit će procesuiran za svetog Nikad, a možda ni tad“!
Oprobana je ovo pravosudno – mafijaška praksa, a o tome svjedoči jedan ekletantan primjer, koji vapi Bogu u nebo, a koji se ogleda u tome, da je Memić zajedno sa svojim pravnim zastupnikom odvjetnikom Feragetom također ranije podnosio disciplinske prijave Uredu disciplinskog tužitelja UDT-u protiv gospođe Dalide Burzić, iako se na čelu UDT-a nalazi Alena Kurspahić, glavna disciplinska tužiteljica, kojoj je na vjenčanju tada glavna kantonalna tužiteljica KS Dalida Burzić bila „djeveruša“, čak postoje i javne fotografije koje su publikovane u javnosti s tim u vezi. Sve prijave Muriza Memića protiv Dalide Burzić su ekspresno odbijene. Ma zamislite samo, koje li „nepristrasne“ odluke!
U svome intervju za portal Dnevno.ba pod nazivom: „Predmeti Memić i Dragičević su opasan pravosudni virus – Odgovorni ga žele prikriti“ od 23. 03. 2020. godine, a koemntirajući situaciju, da je „među prijavljenima i federalni tužitelj Vlado Mišković, vjenčani kum državnog tužitelja Ćazima Hasanspahića, kojeg sada de facto tužitelj Hasanspahić mora istraživati“, te pozvan da prokomenrira ovakvu situaciju.
Feraget je odgovarajući kazao, da „prema standardima Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) tijela koja su nadležna da provode istragu moraju biti apsolutno nezavisna od osoba koje su na bilo koji način povezane sa predmetom, kako hijerarhijski tako i u praktičnom smislu. O svemu ovome smo razgovarali sa Glavnom tužiteljicom Tužiteljstva BiH gospođom Gordanom Tadić i postupajućim tužiteljem gospodinom Ćazimom Hasanspahićem i naglasili da bilo čije isključenje od utvrđivanja odgovornosti ne dolazi u obzir“
Kako je Muriz Memić zajedno sa odvjetnikom Ifetom Feragetom na sastanku u Tužiteljstvu BiH sa glavnom državnom tužiteljicom Gordanom Tadić, Ćazimom Hasanspahićem i istražiteljem Nerminom Halilagićem, bio obasut brojnim obećanjima od strane prisutnih predstavnika Tužiteljstva BiH, kako „punom parom“ rade na predmetu njegova ubijenog sina Dženana Memića, skupljajući i prikupljajući dokaze kao i protiv prijavljenih 45 lica (vještaka, tužitelja KS, federalnih tužitelja, policije itd), koji su učestvovali u nezakonitostima u skrivanju pravih ubojica Dženana Memića, i optuženju nevinih ljudi, ipak treba reći „ko ti puno obećava malu torbu ponesi“, jer je Izvještaj Visokog predstavnika demantirao njihova isprazna, lažna obećanja.
Pokazatelj je to, da niti do dana današnjega nema niti jedne konkretne odlučne tužiteljske odluke u predmetu „Dženan Memić“. Dodatnu činjenicu potkrepljuje i teza Visokog predstavnika OHR-a u BiH Valentina Inzka, koji je Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) u 57. Izvještaju o stanju u Bosni i Hercegovini, a koji se odnosi na period od 16. 10. 2019. godine do 15. 04 2020. godine, ponovno podsjetio na dva velika pravosudna slučaja „Dženan Memić“ u Sarajevu i „David Dragičević“ u Banja Luci, ukazujući na izostanak napretka u odnosu na rješavanje ova dva slučaja, a koji su ubijeni pod vrlo sumnjivim okolnostima za što aktivisti optužuju vlasti za prikrivanje – naveo je Inzko, održivši na taj način obećanje, da će UN nastaviti izvještavati o ova dva slučaja!
Dakle, sasvim je jasno, da nikakvog napretka u tome predmetu nema, osim što Glavna tužitelja Gordana Tadić zajedno sa tužiteljem Hasanspahićem mlati praznu slamu i baca prašinu u oči javnosti, u oči laže oca ubijenog Dženana Memića, Muriza Memića.
Podsjećanja radi, Dženan Memić ubijen je 08.02.2016. godine u Velikoj Aleji na Ilidži u Sarajevu, dok se nalazio u društvu svoje djevojke Alise Mutap.
Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo optužilo je Ljubu Seferovića za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa i krivično djelo neukazivanja pomoći osobi povrijeđenoj u prometnoj nesreći. Bekrija Seferović optužen je bio za krivično djelo sprečavanja dokazivanja iz člana 349. stav 2. Krivičnog zakona FBiH, a sve na štetu Dženana Memić.
Naime, Kantonalni sud u Sarajevu dva je puta izrekao oslobađajuću presudu prema Ljubi i Bekriji Seferoviću oslobodivši ih odgovornosti za smrt Dženana Memića, ustvrdivši, da Tužiteljstvo Kantona Sarajevo nije dokazalo, da je Dženan Memić poginuo u prometnoj nesreći tipa nalet vozila na pješake.
Tim vještaka prometne struke iz Banja Luke „Zenita“ u svojim vještačenjima nedvosmisleno je istakao da Memić nije nastradao u saobraćajnoj nesreći. U ponovljenom postupku tim vještaka iz banjalučkoj Centra “Zenit” obavio je saobraćajno vještačenje kojim su utvrdili da nema dovoljno dokaza da se dogodio kontakt vozila i pješaka na način kako je to opisano u optužnici. Sbe je ovo mnogo ranije ustvrdio i vještak prof. dr. Mirsad Kulović, vještak prometne struke! Vještak medicinske struke Vlado Marković je, obrazlažući svoj nalaz u petak, više puta ponovio kako su povrede na tijelu Dženana Memića nastale zbog udarca tupim predmetom. Marković je svjedočio kako povrede na tijelu ubijenog mladića nisu mogle nastati kao posljedica kontakta pješaka i vozila.
Nekoliko puta je Visoki predstavnik OHR-a u BiH dr. Valentin Inzko, u Vijeću sigurnosti u UN-u, spomenuo u svome Izvještaju predmete „Memić“ i „Dragičević“, kazavši, da se „BiH također suočava sa dubokim razočarenjem javnosti kada je riječ o naizgled upitnoj sposobnost krivičnopravnog sistema da se pozabavi korupcijom i riješi problem organiziranog kriminala. Na primjer, u Banja Luci, već skoro dvije/tri godine traju svakodnevni javni protesti, uključujući i demonstracije desetina hiljada građana u danima prije izbora, potaknutim onim što aktivisti opisuju kao vladino zataškavanje istine u slučaju sumnjive smrti Davida Dragičevića u martu. Slučaj ovog mladog studenta mora se pod hitno riješiti, i ja ću nastaviti izvještavati o ovom slučaju. Ovaj, kao i sličan slučaj u Sarajevu (predmet „Dženan Memić), izazvali su ogorčenje javnosti, a to, nažalost, nisu jedini takvi slučajevi. Oni su simptomatični za postojeće stanje vladavine prava, kao i za suštinsko razočarenje među građanima kada je u pitanju vladavina prava“ – naveo je Inzko.
Predmeti Dženan Memić i David Dragičević su predmeti čije štetne posljedice su prešle granice entiteta, i uništili integritet i kredibilitet pravosuđa, i ti predmeti su u nadležnosti Tužiteljstva BiH. Radi se o koruptivnom ponašanju ogromnih razmjera kojima je dovedeno u pitanje funcionisanje cijelog sistema pravosuđa. Ovakvim postupcima su sasvim sigurno ugroženi interesi Bosne i Hercegovine (član 7. Zakona o Sudu BiH).
Pravosuđe Bosne i Hercegovine se nikada neće oporaviti od posljedica ova dva slučaja/virusa (predmeti: Memić i Dragičević), kojima su nanijete ogromne štetne posljedice za državu Bosnu i Hercegovinu koja na ovaj način pokazuje da svjesno opstruiše svoju najvažniju obavezu koju ima kao država tj. da zaštiti život svojih građana provođenjem odgovorajuće istrage o ovim ubistvima. Slučajevi su poprimili razmjere organiziranog kriminala zbog broja sudionika (tužilaca, sudskih vještaka, policijskih službenika itd.) za koje postoji osnov sumnje da su svojim radnjama (lažnim istragama, lažnim vještačenjima, lažnim iakazima svjedoka, podmetnutim tragovima, uništenim dokazima itd.) ostvarili obilježja tog krivičnog djela. Ova dva slučaja predstavljaju potpunu negaciju vladavine prava.
Autor: Josip Šimić-Đinđić
