Nije prošlo previše vremena otkako su Bosnu i Srbiju pogodile strašne poplave. Budući da smo i tada imali Facebook, informacija i dezinformacija nije manjkalo.
Svakodnevno su dolazile vijesti i laži iz poplavljenih područja, ljudima su uništeni životi i kuće, djeca su plakala pred kamerama i svi smo uzdisali za unesrećenim obiteljima kojima je voda doslovno odnijela sve što su imali.
Potpuno je poznat scenarij i kad su poznate osobe slale pomoć svojim domovinama. Kad zagusti, zoveš Edina Džeku, Novaka Đokovića, Anu Ivanović, Luku Modrića i sve ostale koji od svoje zemlje tijekom odrastanja nisu dobili apsolutno ništa i sada su, očito, toliko dobri ljudi da poklanjaju narodu koji ih voli samo kad pobjeđuju.
Osim dezinformacija i pomoći od slavnih osoba s područja bivše Jugoslavije, prije pet godina imali smo i patetiku koja našem narodu nije nimalo strana.
Prije pet godina društvene mreže doslovno nisu mogle disati od objava o zajedništvu tijekom nesreće. Slike umirućih pasa, koje uopće nisu nastale ni u BiH ni Srbiji. Junaci koji pomažu komšiji druge vjere. Bratstvo i jedinstvo.
Pogotovo je dirljiva bila ona pjesmica o rijekama koje su jedna drugoj nešto šapnule o poplavi, pa su poplave eto ujedinile braću muslimane, katolike i pravoslavce. „Nakon ovog svega bit ćemo bolji ljudi“, bili su uvjereni.
Izgleda da su svi skontali da će drugi postati bolji ljudi, pa oni eto ne moraju. Pet godina kasnije mi smo još gori, još više razjedinjeni, još nazadniji i još više mrzimo jedni druge.
Svi oni koji su se kleli da će se narodi nakon poplava ponovno obožavati, sada zaziru i od svog komšije, za kojeg im je netko rekao da je u samoizolaciji.
Oni koji su se kleli da je Sava Dravi nešto šapnula o poplavi da nas popravi danas uvjeravaju prijatelje na Facebooku da je netko izmislio koronu da dokrajči Mehu iz Kalesije.
Danas, pet godina nakon što su si rijeke šaptale da će popraviti svijet poplavom, laje se i udara na sve – od privatnika koji nije dao bonus radnicima do svih onih koji narodu nisu jednostavno poklonili sve što imaju.
Koronavirus donosi novu patetiku i pjesmice, u kojima više nisu tema poplave i rijeke. Ko jebe te unesrećene, njih je fejs davno zaboravio. Sad imamo nova sranja da ćemo biti bolji jedni prema drugima.
Obožavamo biti žrtve i čekati spas od nekog drugog. Čekamo Đokovića i Modrića. Privatnika. Fadila. Dodika.
Obožavamo imati opravdanje u vidu ratova, poplava i virusa za sve dobro što nismo napravili jer nam se jednostavno nije dalo i jer je to jednostavno trebao napraviti netko drugi.
Nećemo postati bolji ljudi nakon korone. Žao mi je. Barem smo mi u posljednjih sto godina imali dovoljno nesreća da to shvatimo.
Marina Radoš
