Globalna pandemija corona virusom. Strah, panika, izolacija, smrt, ozdravljenja, mjere predostrožnosti… Sa svih strana svijeta zasutost različitim informacijama.
Pratim sve, i pokušavam donijeti neki ispravan stav i vlastito mišljenje, dok mi mislima prolaze kontradiktorni stavovi svjetskih stručnjaka koje sam negdje usput pročitala; od onih koji tvrde kako je corona izuzetno opasna, kako je nastala kao tajni plan zlih masona, do onih koji ne vide veliku opasnost u svemu i smatraju da će sve proći za mjesec, dva.
U svemu tome, na lokalnom nivou, u Kantonu 10, pojave se akcije prikupljanja sredstava za dvije zdravstvene ustanove. Oduševljena sam bila akcijama, dobrodušnošću i solidarnosti sve većeg broja ljudi.
Iako sam u nezavidnoj financijskoj situaciji, odmah sam krenula računati koliko novca ja mogu da izdvojim, da budem i ja solidaran i odgovoran član društva u kojem živim, da zajedno sa svima potpomognem ustanove koje, u konačnici, ostaju našoj djeci u naslijeđe.
Zbog prirode mog posla, u komunikaciji sam s većim brojem ljudi na području Kantona 10; i ovih dana čula sam i njihova mišljenja o akcijama. Moram priznati, zbog svega šta sam čula, cijeli vikend sam se dvoumila da li da izvršim uplatu ili ne? Mnogi ljudi bi željeli pomoći, uplatiti… premišljaju se… odustaju od uplate..
Zbog mnogih raznih lopovluka, nepravde kroz protekle godine, nemaju povjerenja da će novac biti usmjeren na pravo mjesto. Prisutna je sumnja u daljnju pohlepnost i gramzivost nezasitnih ljudi koji upravljaju tim novcem.
Taj lopovluk, prevare,i skorištavanje ljudi kroz raznorazne manipulacije, izvana lijepo upakirane, toliko puta su se ponavljale, da su ljudi izgubili povjerenje.
Razumljiv mi je takav stav, to nepovjerenje, ta bojazan od daljnjeg iskorištavanja. Loša iskustva i razočarenja su svugdje oko nas. Na nivou županije, države, na nivou obitelji, partnerstva, prijateljstva, posla…
Svi smo, u nekom trenutku života, bili iskorišteni, prevareni, izmanipulirani svim i svačim, i poželjeli da se odvojimo od svijeta i zla na neko mjesto gdje bi se osjećali sigurno, gdje bi bilo više dobrote i iskrenosti, gdje bi se cijenio naš rad, gdje bi mi dobili poštovanje…
Sve moguće što je ljudski um ikad izmislio zloupotrebljava se, skrivajući se pod maskom tradicije, “normalnih“ društenih normi i pravila. Ljudi se od ljudi otuđuju, na temelju svega.. mjesta življenja, nacionalnosti, društvenog statusa, stupnju dokazivog obrazovanja, vrsti posla koju rade, situiranosti kojom sebi osiguravaju najnoviju tehnologiju i marku…
Ja spadam u onaj manji broj stanovništva, koji cijeni svačiji životni trud, zalaganje, postignuće, ali ljude dijelim samo po karakteru. Za mene postoje samo dobri i loši ljudi, neovisno o svemu ostalom u njihovom životu.
Vjerujem da u svim gradovima, među svim nacionalnostima, među mladim generacijama koje dolaze, postoje samo te dvije vrste ljudi. Podržavam svaki oblik solidarnosti, pomoći, napretka u svim sferama života, usmjeren na svakog čovjeka.
Hvale vrijedna je svaka akcija u društvu, koja ima za cilj nešto dobro i pozitivno; a na samim organizatorima takvih akcija je odluka i prilika da uvidom javnosti u utrošak svih sredstava vrate povjerenje naroda, i pokažu kako iskrenost, ljudskost i dobrota još uvijek postoje.
Sa takvim stavom i razmišljanjem donijela sam i ja svoju odluku i uplatila onoliko koliko sam bila u mogućnosti.
Ova corona virus, odakle god da je proizišla, natjerala je stanovništvo na globalnom nivou na izolaciju. Natjerala je svakog da se suoči sa samim sobom, svojim strahovima..
Treba iskoristiti ovo vrijeme i porazmisliti o našem ponašanju, našim prioritetima, svim ljudima koji nas okružuju, svim našim postupcima…
Kad prođe ovo sve, treba graditi neke ljepše odnose i vrijednosti.. Tko to ne shvaća, uzalud je bio u izolaciji…
Katarina Tomas
