Nekada je zimulja obilježavala ovo doba godine, padali su snjegovi, okivali mrazevi, pušilo-dimilo u svih šesnaest!
Valjda nam se Bog smilovao pa ublažio temperature, da narod ušpara što drva za narednu sezonu, jer kako je krenulo sa šumom, bojim se da će se drva kupovati na ocipke.
Tko god da je pročitao izvješće sa tematske sjednice na kojoj se razmatralo stanje u šumama, ne može, a da ne zaključi da tu smrdi u svih šesnaest.
Šume su, javna je tajna, postale uhljebnička kuća broj jedan! Toliko ih ima da su se i medvjedi iz šuma povukli poradi konkurencije i prebukiranosti proplanaka. Financijska izvješća su im toliko maglovita da bi i Cosa Nostra imala što da nauči.
No, narod se previše ne sekira na sve to. Jest da ponekad netko zaglavi u zatvoru poradi pola metra drva što je usjekao ili ga opale po džepu.
Opale ga oni koji su, izgleda, uzimali lopatom, zaposlili sve rođake, pa čak i vanbračnu djecu rezervne ljubavnice. Sve su prilike da cijena drva leti u nebo.
Prvi ovogodišnji mjesec je obilježio i nesvakidašnji događaj u kojem su akteri bili jedna pekara, oporbenjak i ministar. Na prvu, nigdje veze sa vezom. No, ne lezi vraže, itekako ima veze kada se te dvije individue i jedan objekat nađu na jednom mjestu.
Treća osoba, valjda oštećenik i nije očito bitna u svemu ovome, jer se ovaj dvojac potrudio da stvar bude itekako interensantna. Udario, otišao, vratio se, zapriječio, psovao, prijetio…. ovaj drugi vidio, prišao, savjetovao ,pravio uviđaj… ‘Će netko nekog da tuži, vjere mi!
U Livnu je postalo izuzetno opasno zaključati kuću na nekoliko godina i otići jer nikada ne znaš kada će se prišuljati bageri i istu sravniti sa zemljom. Još ako je stara i povjesna, tim se više našim službama omili da je “dotemelje”.
Ne brinu te službe mnogo o povjesnim vrijednostima, o mogućnosti zaštite ili u najmanju ruku pokušati pronaći nasljednike. To uzima mnogo vremena i rada, a Mile Bagerista ionako sjedi u bageru besposlen.
Od kada smo se ekološki osvijestili i prestali ložiti ugljen (kvragu smo dali Tušnicu) i paliti gume za svitnjake, ukazao se jedan veliki problem. Stvorio se veliki višak starih guma (kriva policija, te šara ovolika, te šara onolika, te zimske, te ljetne) usljed nerazumne i česte zamjene.
Gdje su vremena kada su jedne gume valjale za cijelu godinu i tjerale se do žica?
No, kako smo se pogospodili tako se i nataložilo mnoštvo guma koje su se ukazale na par lokacija. Već ekološki osviješteni izdvajamo masne pare za saniranje tih deponija jer, gle čuda, glupo bi bilo sad natjerati one koji su ih tu i dotjerali da to sami saniraju.
Sanirat će narod, a ti zagađivači za kontra uslugu neće naplaćivati napuhivanje guma i zavrtanje kapica na ventile.
Zbog sveg ovog napisanog donio sam i nekoliko odluka, a to su:
- prelazim na solarno grijanje poradi očuvanja populacije međeda koji su ugroženi od najezde šumara,
- ne kupujem više kruh u najpoznatijoj pekari u Livnu. Nikad se ne zna, a Zna se,
- ne zaključavam kuću na duže od pet dana, Mile Bagerista turira Volva,
- ne mijenjam više gume na autu, jer će iste završiti na deponiji pa ću ih opet morati platiti.
M. Konta
