Ako postoji ijedna sredina u BiH u kojoj HDZ sve ovo vrijeme tako kolosalno neuspješno vlada i za koju se ni u najluđim snovima ne može posegnuti za pričom o nacionalnoj ugroženosti, to je Livno
PIŠE: DRAGAN MARKOVINA
U moru bizarnosti iz političkog i diplomatskog života, koje se rapidno uvećavaju kako se izbori bliže, jedna od osebujnijih je otvaranje hrvatskog konzulata u Livnu. Ta besmislica koja se okončala zajedničkim fotografiranjem hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i predsjednika bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragana Čovića, uz par prigodnih fraza o jednakopravnosti Hrvata u BiH, u potpunosti je ogolila idejnu prazninu kod obojice spomenutih, ali i nedostatak bilo kakve samorefleksije kod Čovića. Za početak se možemo upitati čemu konzulat, bilo koji, uopće služi?
Odgovor na to pitanje je jednostavan. S jedne strane, služi za uspostavljanje gospodarskih i kulturnih veza između zemlje domaćina i one koja ga otvara, a s druge za aktivnu pomoć državljanima zemlje koja ga otvara, koji se u tom trenutku nalaze ili žive u mjestu otvaranja konzulata. Tu sad dolazimo do zdrave logike. Manje-više svi Hrvati iz Livna, osim jednoga, imaju državljanstvo Republike Hrvatske i sve ovo vrijeme, dakle skoro posljednjih trideset godina, prava proistekla iz tog državljanstva aktivno konzumiraju. Bilo da je riječ o socijalnim davanjima, korištenju kapaciteta hrvatskog zdravstva, ponajprije usluga splitske bolnice ili, što je u zadnje vrijeme sve aktualnije, kroz korištenje putovnice jedne od zemalja Europske unije radi nesmetanog preseljenja u Njemačku. Taj konzulat, dakle, realno nema nikakvu operativnu svrhu. K tome, Livno je od Splita udaljeno jedva nešto više od sat vremena automobilom, zahvaljujući autocesti koja je došla do graničnog prijelaza Kamensko, pa ionako za bilo što što im je potrebno Hrvati iz Livna se mogu zaletjeti do Splita.
Drugi je pak problem sam ambijent u kojem se to događa. Nakon što su Hrvati uglavnom ostali sami u Livnu, koji se tako od višenacionalne sredine pretvorio gotovo u jednonacionalnu, Livnjake i gradsku upravu u potpunosti je kontrolirao HDZ. Ista ona stranka kojoj je Čović predsjednik i koja je sestrinska stranka Plenkovićevog HDZ-a. Oni pak taj grad vode tako uspješno da u njemu nije ostao kamen na kamenu od nekad ozbiljne industrije, a u zadnje vrijeme nema više ni ljudi. Iz Livna, i to nije nikakva tajna, preostali stanovnici masovno iseljavaju prema zapadnoeuropskim zemljama, s gotovo nikakvom perspektivom da se ikad u Livno vrate i to je direktna posljedica besperspektivnosti te sredine u koju ju je gurnuo HDZ. Da imaju bilo kakvog osjećaja srama ili za mjeru, hadezeovcima ne bi palo na pamet proizvesti ovakav potez u jeku predizborne kampanje, niti bi bilo ikakve logike da u potpuno devastirano Livno dolazi hrvatski premijer i priča bajke o ravnopravnosti i sl. Ako postoji ijedna sredina u Bosni i Hercegovini u kojoj HDZ sve ovo vrijeme tako kolosalno neuspješno vlada i za koju se ni u najluđim snovima ne može posegnuti za pričom o nacionalnoj ugroženosti, to je Livno. I baš tu, u tom bastionu poraza politike HDZ-a i gradu masovnog egzodusa hrvatskog stanovništva, odlučili su otvoriti konzulat.
Najtužnije od svega je što ovaj potez vrlo vjerovatno neće ni na koji način naštetiti izbornom rezultatu HDZ-a u tom gradu, ali logika demografije je neumoljiva. Ako se nastavi ovim tempom, a ništa ne sugerira suprotno, Livno će jednog dana osvanuti kao grad duhova, čijim će ulicama šetati samo starci koji su odlučili po svaku cijenu ostati u zavičaju, a radit će jedino općinske službe i upravo otvoreni konzulat, u čijim će se prostorijama zaposleni službenici beskrajno dosađivati surfajući po internetu. Imajući sve ovo u vidu, možemo zaključiti da je prema ovdašnjim hadezeovcima grof Potemkin bio totalni amater, jer je barem pokušavao one koji nemaju nikakav uvid u stvarno stanje stvari uvjeriti da se Rusija izgradila i napreduje krupnim koracima naprijed, dok hadezeovci to pokušavaju s onima koji znaju kako stoje stvari i preko čijih leđa sjajno žive već 25 godina, i svaki put im uspijeva.