Južina otapa i posljednje krpe snijega donoseći prve znakove nastupajućeg proljeća. Doba kad priroda živne, sve cvjeta i pjeva. Sve se budi, voćnjak probehara, zazelene livade … Milina oku vidjeti. Nekad su proljeće obilježavali radovi na njivama, voćnjacima i vrtovima. Oralo se, sijalo, sadilo, okopavalo, …
Danas – TUGA! Tuga koja vlada većinom livanjskih sela i koja na našu žalost nema namjere stati. Epidemija iseljavanja pomalo doseže maksimum poslije kojeg nema povratka i neminovno vodi u nestajanje naroda našeg kraja. Mnogi će reći da se mora ići, seliti, tražiti bolje. I u pravu su. No, išlo se i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Išli su ljudi, no obitelji su ostajale na ognjištu upravo zbog toga da se očuva dom. Danas sele cjelokupne familije, sele da se ne vrate. Kuće zarastaju u raslinje ili su zaključane. Osim u vrijeme godišnjih odmora.
Ni života u Njemačkoj, niti života u Livnu. Pomalo, al’ sigurno gubi se vrijednost doma, ognjišta i rodne grude. Mnogi su spremni potući se ako im što loše kažeš o selu, o Livnu. Spremni su “ginuti”. No, isti ti odu i ne vrate se. Čudno neko domoljublje!?
Na prste jedne ruke možemo nabrojiti povratnike koji su, zaradivši novac, taj novac invenstirali u Livnu, a otišlo je na tisuće ljudi. Dalo bi se zaključiti samo jedno, a to je, da je većini domoljublje pusta fraza. Rušeći onu državu stvorili smo uvjete za demokraciju, za život. No i tu smo se gorko zajebali, jer smo zaslijepljeni nacionalnim zanosom u poratnim godinama dozvolili bagri i skupini lopova da nas brzinski vrate u devetnaesto stoljeće.
U isto vrijeme našeg zasljepljivanja, obitelji Krišto, Mihaljevići, Baruni, Šukeri, Brešići, Franjičevići, Omazići, Ivkovići … (da izvine oni koje ne pobroja) sustavno pljačkaju Livno. Mi to sve gledamo i šutimo uz komentare “i da jesu, bar su naši!?”.Jebem te glupi narode!
Ili ukrao Turčin kleti ili Hrvat, on je ukrao. No teško je to dokazati idiotskom i zaostalom narodu, kakav je naš. Da se cijeli opljačkani novac vrati i uloži u invensticije Livno bih bilo bez nezaposlenih i sa vrlo malo iseljenih. No,na našu žalost trenutno u Livnu prevladavaju uhljebi na kojima se i bazira cjelokupni život grada i okolice.
Stožerna uporišta poput Elektra, Pošte, Komunalnog, Šuma su nedodirljiva poštenom narodu, a pogotovo onima koji su bar jednom digli glas protiv lopova. Takvima ni djeca djece posao ne mogu dobiti u ovom lopovskom gradu. Narod sve ove godine gleda i šuti, strah se zamjeriti, strah se zamjeriti Žuji – bivšoj tajnici ili onom lopovu od ministra. Strah se zamjeriti onom što na šumi ukrade devet miliona KM.
Narod picajzla. Većina se drži one “dobro je, ne tuku.” .Jebla nas demokracija i tko nam je da. Vječite sluge, bili i ostali. I sve bih ovo najrađe rekao u megafon kod spomenika u centru grada, da čuju lopovi. Na žalost falilo bi publike. Publika bi bila u okolnim kafićima, jer taj dan imaju za kavu i za ručak. Sutra Bog šta da. E, zato nam je ovako, zato su sela prazna, grad duhova, ispranih duša, grad bez morala da bilo šta promjeni.
Zato predlažem da se povećaju porezi, računi struje, vode, komunalija. Da se podignu plaće svima na funkcijama za 50%, a penzije smanje upola, da se uvede porez na zrak, zube i cipele. Jer je picajzlama dobro, ne bune se pa zašto im ne uzeti i dati onima koji znaju svoj posao. Dati Žuji, dati ministru-stipendisti, dati trkaču …. I mirna Bosna.
Milijan