U zadnje vrijeme sve više čitamo kritičke tekstove na livanjskim portalima, a imamo dojam da to ne dopire do nikog bitnog.
Nekog tko treba da pokrene stvari s mrtve točke, smjeni, tuži, zaplijeni, istraži, privremeno zatvori i sve ono što bi se u normalnom svijetu učinilo da normaliziraju stanje koje je izmaklo kontroli.
Pročitam tako jedan fenomenalan tekst, ustvari pravu ekspertizu o stanju u gospodarstvu i uzroka, a samim tim i krivaca za nastalu situaciju.
Očekujem pravu bujicu, kad tamo – nula.
Ništa.
Nikakve reakcije.
Ni vlasti, ni oporbe, ni tužiteljstva.
Nula.
Evidentiran nerad, kriminal, krivci su poznati, lova isparila, Glavonja se sklonio, još samo SDA pokušava spasiti svoga ‘malog od čarlame’.
Čitamo priopćenja iz LivnoBusa puna osude i upiranja prstom u zaštićene osobe. Čitamo borbu pojedinaca sa sustavom, a rezultat je predvidljiv. Gubimo.
I da ne bi vječno gubili na domaćem terenu jer je kriminal pokrio sve sfere društvenog, političkog, radnog života, jedina šansa je da razne OSE, SOE, SIPE i kako se već zovu s državnog nivoa ulete i razbriše ovu žabokrečinu.
Sad da razmotrimo tko su ti kriminalci, jer je opće prihvaćeno mišljenje da kriminalci ordiniraju po samouslugama i trafikama. Ne, ne.
Kad suci na osnovu lažnih iskaza i prikrivanja dokaza donesu odluke, a sebi dobit, šta je to nego kriminal. Znači kriminalac.
Kad tužitelj ne traži pravdu i ne propitiva ispravnost takvih odluka, nego pokriva kolegu, šta je to nego kriminal. Znači kriminalac.
Kad predsjednik suda ne poštuje uvjete natječaja i primi podobne, šta je to nego kriminal. Znači kriminalac.
Kad u javnim radovima ne napravite, a aneksima uvećate cijenu loših radova, šta je to nego kriminal. Znači kriminalci. Kriminalci koji dijele naš novac, ne svoj.
Kad zapošljavaju svoje oko sebe u državnom aparatu to je kriminal. Kriminalci.
Kad privatiziraju javne službe – to je kriminal.
Kad političari daju neosnovane poticaje. Kriminal.
IPE