Živana Sabljić je pionirka drvarskog povratka u nekadašnji Titov, a danas svačiji i ničiji, Drvar.
Čim se ukazala prilika, vratila se na čelu drvarskih “Lasta”- udruge koje je ponajviše učinila da Drvar, koliko-toliko, počne ličiti na predratnog sebe, u kojem je živjelo zajedništvo, u kojeg se uvozila radna snaga, kojeg su preplavljali turisti iz cijelog svijeta i koji je bio BiH u malom.
Od povratka do danas, Živana je na prvoj liniji obrane demokratskog i uljuđenog Drvara, u kojemu ima mjesta za sve njene građane, među kojima i za one tijekom i nakon posljednjeg rata doseljene, ali i za sve druge, ako ga istinski prigrle kao svoj i bosanskohercegovački, antifašistički grad, koji ne želi nove ratove, nove mržnje, geta, genocide, progonstva i podjele.
To je, između ostalog, dokazala i borbom protiv zagađivača drvarske, bosanskograhovske i bh okoline talijanskim otpadom i pokretanjem peticije za smjenu odgovornih, među kojima i vječitog SDA-ovog županijskog ministra graditeljstva, prostornog uređenja i okoliša, poznatog i pticama na grani, te mu ime i ne navodimo.
Da se, i onako ohol, “ne uzdigne još više”, na uštrb građanstva, graditeljstva, (pros)tornog u(ne)ređenja i okoliša.
Najnovije Sabljićkino obraćanje javnosti je objavljeno na njenoj facebook stranici u povodu godišnjice hrvatske Oluje i oglašavanja novih prizivača rata, getoizacije i mržnje, pred čijim naletom je s brojnim Drvarčanima u izbjeglištvo morala i ona, jedva čekajući dan povratka. Živanin komentar od 04.08.2021. godine prenosim u cjelosti:
Ne volim august (kolovoz)
“Ne volim kolone, te 95. Oni što su htjeli rat su promijenili i mene i moj život. Ništa više nije isto niti će biti, upravo zbog sjećanja i preživljenog, danas punim pravom j…m majku svima koji opet prizivaju rat.
Da, samo da znate, jedini pobjednici jesu šaka profitera koja se obogatila na krvi i mesu ovih naroda, a svi ostali jesu gubitnici i nema pobjednika.
Nisam htjela mijenjati svoju kuću za tuđu… Bila sam izbjeglica 4-5 godina i baš se osjećala kao izbjeglica. Zbog neprihvaćanja i ne snalaženja među prvima se vratila u svoj Drvar koji nikada neće biti kao što je bio, jer ubijali ste ga uništavali ga i tada i sada.
Nije samo oružje ubitačno, ubitačne su politike koje su srušile i ruše moj grad. Neću postavljati slike kolone užasa, ne želim, želim samo da svjedočim i upozorim, da jeste bilo GENOCIDA u nekad mojoj BiH ubili ste i volju i nadu izvršili ste GENICID nad cijelom državom i svim njenim stanovnicima.
Bez obzira na granice, županije, entitete, distrikt kojim ne pripadam sa radosti se sjetim moje države BiH koju ste osakatili i sad iz svojih kaveza lajete i režite jer vam je uvijek malo, malo vam i bilo.
A ja ću i dalje, kositi zelenu travu doma mog i braniti svoj dom svim raspoloživim pesticidima vlastitog jezika protiv štetočina koje su se namnožile svih ovih 26 godina. I dalje ću pripadati sebi, a ne vama, nastojati da mržnju zamjenim ljubavlju, da nacionalni interes ostvarim time što ću opstati kao čuvar adrese doma mog.
Vi slavite i kličite onom što u civiliziranom svijetu nikako nije za slavlje, jer samo dželat slavi smrt, a ja ću vas ovako ranjena promatrati i žaliti, želeći da vas odnesu sve OLUJE i tako zaslijepljenje od BLJESKA što dalje udalje od mene”.
Živana Sabljić – drvarska “Lasta” koja ne voli Avgust
Ale Kamber
