Da nam je duša zabijati nos u ono što nas ne tiče poodavno se zna. Rješavati tuđe brige čini nam zadovoljstvo, a u tome nas krasi i određena doza zlobnosti.
Kako drugačije objasniti izlazak nas, BH dijaspore, na predstojeće izbore u Hrvatskoj?
Ti glasovi niti imaju logike niti imaju opravdanja u civilizacijskom ophođenju pripadnika jednog naroda razdvojenih državnom granicom.
Živjeti u BiH, plaćati poreze u BiH, a moći glasati na izborima u susjednoj državi i time utjecati na izbor vlasti, mogu samo narcisoidni likovi kojima je jedino stalo da nekome učine pakost.
Pobogu, da se mi Hrvati u BiH stavimo u sličnu poziciju: širom Hrvatske glasaju za izbor vlasti u Bosni pa nam za gradonačelnika Livna izaberu Juru iz Dicma (bio tri puta na Kupresu na skijanju), ministre nam izaberu iz Trilja, Vrlike i Čačvine… .
Ili još gore, izaberu nam nekakvog domaćeg nesposobnog idiota. Čisto sumnjam da bi ih poslije tih izbora gledali dobronamjerno na teritoriji naše županije.
Mi to upravo radimo njima i što je čudno, ne osjećamo ni malo stida za takav postupak. Za one što će reći: Pa mi imamo zastupnika u Hrvatskom saboru. Haha, bolje uhljebničko mjesto nema na kugli zemaljskoj.
Ti izabrani likovi rijetko su kad pošteno zinuli u Saboru jer im je vlastita guzica najbitnija. Dobro se zna tko je i zbog čega osmislio i godinama provodi ovakve izborne prijevare pri izborima u RH, zašto glasaju i za koga Hrvati BiH!
Čudi me samo jedna stvar, a to je da godinama stanovnici Hrvatske toleriraju ovakve događaje te da ne potegnu referendum o tom pitanju.
Čast svakom onom tko je odselio u Hrvatsku, plaća porez, živi te i glasa, mi ostali ne bi trebali da se stavljamo u unutarnja pitanja izbora vlasti susjedne nam države.
Zar nije vrijeme da se okrenemo ovoj našoj i da u njenim okvirima gradimo bolju budućnost. Zadnjih trideset godina imamo “vlast” koja se ne može nakašljati, a da ne trkne u Zagreb po savjet?
Do čega nas je dovelo takvo politikanstvo vidi se danas. Sve nas je manje na vlastitim ognjištima, a što je najgore, iz tuđina gromoglasno opjevavamo domove. Domove obrasle u korov!?
Kakva je da je, BiH je bila i biti će domovina svih nas, to što mi nismo civilizacijski zreli da to prihvatimo je druga stvar.
Poradi tuđih idiotskih ideala puške su se nosale i gdje nije trebalo, a danas se glasa gdje ne treba da se glasa.
Trideset godina slušamo druge, umjesto da, napokon, uzmemo stvar u svoje ruke, da riješimo pitanje opstanka Hrvata u BiH, jedinoj domovini koju imamo i gdje smo svoji na svome.
Zar da, u inat nekim drugima, dižemo ruke od onoga što je stoljećima naše. Čudan smo mi narod izgleda.
Puna su nam usta Livna, Duvna, Posušja, Kupresa,…, a sve nas manje i manje u njima.
Još da se ognjišta i grobovi prenijeti mogu…. .
M. Konta.
