Približavaju se općinski (lokalni) izbori. A narod u BIH se još uvijek bavi nevažnim temama poput Kolinde, Milanovića, Škore etc.
Mislim na Hrvate. Niti jedno od pobrojanih neće pomoći naš narod ovdje, osim ono što po ustavu mora.
Ili će dati lovicu za kakvo kulturno-umjetničko društvo gdje će lokalni HDZ oprati koju tisućicu maraka. Uvijek “Jovo nanovo”.
Najgore je što su vladajući ovdje ubili nadu u poboljšanje. Narod je rezignirao. Nema tko provesti promjene.
Gdje je oporba?
Vladajući su poklopili sve. Zadnji je pao “Prsten”. Mada je on uvijek bio oko njih, pri njima i slično. Alo, sad je očito.
Ovo malo nominalne oporbe samo glada kako će dobro koalirat, da jami kakvu sinekuru. Nema tu strategije. Samo im iz očiju viri “Šuma” i “Elektro”. Jadno i tužno.
To su oni koji se nedjeljom tiskaju oko oltara, ali čim izađu van prodali bi mater za konvertibilnu marku. Farizeji i licemjeri.
Naučili im čelnici dvije-tri floskuje, koje “besomučno” ponavljaju.
Ljudi koji su bili u Platformi ili Alijansi ne mogu biti alternativa kriminalnoj hobotnici. Niti oni koji su bili na Komčićevim listama. Zlo je zlo. Ma koje boje bilo. Niti Pravaši koji su bili HDZ-ovi pripuzi nisu rješenje.
Narod iseli. Tko će ga braniti u slučaju “Ne daj Bože”? Nema tko. Ogadilo.
Na um mi pade neka srpska pjesma, gdje veličaju svoje “junaštvo” u srazu sa OVK-om, na granici s Albanijom. Parafrazirati ću, ne znam je li baš doslovno tako: “NEMA KOSMET TKO DA BRANI. USTANITE OPJEVANI, DA JOŠ JEDNOM POGINETE“!
Ovo je paradigma stanja hrvatskog naroda poslije HDZ-ove vladavine.
Tadija Ljubičić
