Nastupanjem najdužeg mjeseca u godini polako se udaljavamo od blagdana, punih trpeza koje su nam odvlačile misli od svakodnevnih otužnih zbilja. Istrošilo se, pojelo i popilo, pa se pomalo vraćamo na tvorničke postavke svakodnevnog života. Koji niti je lak, niti je imalo lijep.
Kažu da je potrošačka korpa dostignula dvije prosječne plaće koje su ruku na srce obračunate negdje na Bregani, jer su u stvarnosti daleko manje.
Narod živi na infuziji godinama za razliku od onih koje izabraše na posljednjim izborima. Ti izabrani i ne vode puno računa o toj pomenutoj košarici jer je oni mogu svakog mjeseca prepuniti.
Oni čak za tu plaću i ne rade? Na “posao” dolaze kada im se ćefne pa ih se svakodnevno može vidjeti po ugostiteljskim objektima kako se sekiraju za opće dobro.
Tko se još uopće sjeća zadnjih izbora?
Plakati poodavno izblijedili, a mi još vlasti nemamo. Dogovara se banda toliko dugo, kao da su izabrani da vladaju subtropskom Afrikom, a ne najtužnijom županijom u Europi.
Dogovora nema, a bilo bi ga da narod nisu ovce kojima je do svega stalo, samo im do sebe samih nije.
A kažu da su sohe iz raja izašle. Jer, od kad je “Boga i svita” neposlušna se marva disciplinirala sohom. Mi eto živimo u demokraciji pa moramo zbog toga godinama tolerantno i po zakonu jesti g… .
Dok marva jede kavijar i ne radi ništa. Još nam je obrazac života “pusti kraju, bar se ne puca”! A svakodnevno ginemo k’o da se puca iz Gatlinga.
Ako bude sreće vlast ćemo dobiti do sezone roštilja. Općinska vlast izgleda i nešto radi osim Velikog vođe, koji kako se priča na godišnjem provede 340 dana godišnje, a ostalih 25 je slobodan poradi narađenog viška sati.
Tako se priča da radi svako prestupne godine, onaj jedan dan.
Ruku na srce, ove se godine poteglo za Advent, kitilo se, pjevalo se, palile se svijeće…. a netko je, gle čuda, tu božićnu čaroliju oskrvnuo plakatima protiv nedodirljivih.
Koja je to stoka koja se drznula udariti na “uzvišene”, pa je i draga milicija imala posla da te gadosti poskida?!
Sramota, napadati tako ugledne i časne ljude koji po cijeli dan samo brinu o nama. Oni u tolikoj mjeri brinu o nama da su nam velikodušno godinama stvarali uvjete da sada zarađujemo novac i da ugodno živimo.
Jest da je to po Europi, no pobogu, ne budimo sitničavi!
Ako ih podupremo još par izbora oni će nam omogućiti da radimo i u Austriji. Hej brale, pa si kući dok dlanom o dlan!
Zato treba lijepiti plakate potpore dotičnima, djeci davati njihova imena, zaklinjati se u njih. A ne od njih praviti neke nove optuženike i zatvorenike.
Koliko oni brinu o nama govori podatak da će nam otvoriti tvornicu lijekova da možemo liječiti duševne boli i nekolicinu staračkih domova da se možemo u njih smjestiti po povratku iz inozemstva.
Tu su neka proizvodna radna mjesta, suvišna i nepotrebna. Zašto zadržavati mlade u ovoj vukojebini, kada oni žude za europskim prostranstvima.
Njihov eventualni nedostatak se i onako nadomjesti na glasačkim kutijama, pa hijene zadovoljne, a ovce na broju.
M. Konta.