Čudni su putevi Gospodnji. Još su čudniji kada spoje katoličke blagdane i jednu, po požutjelim natpisima, četnikušu. I to gdje – u srcu Hrvatske, u Zagrebu!
U vrijeme Adventa, osoba koja je davala moralnu (a i tjelesnu) podršku Arkanovim i Šešeljevim četnicima, “peva” u srcu Hrvatske. Arena dvije večeri dupke puna!? Pa se ne zapitati: gdje to sve vodi? Gdje nestaje kolektivna svijest? Gdje nestaju ne tako davna gorka vremena stvaranja Hrvatske?
U istoj toj Areni je zabranjen koncert Thompsona?! Ma šta i tko mislio o njegovom pjevačkom izričaju. To spada u paradoks neviđenih razmjera. Da se dotična svojedobno nije slikala u odori, sa puškom, davala podršku četnicima po osvojenim gradovima, bilo bi glupo i neodgovorno bilo što reći.
To bi bio koncert u nizu narodnjaka koji očito osvajaju srca potomaka nekadašnjih branitelja. O ukusu se ne raspravlja, no žalosti činjenica da se u vrijeme Adventa u Zagrebu ori od cajki iz svih eminentnijih klubova i diskoteka.
Ovakav potez vlasti grada Zagreba može samo postati pravilo ponašanja i za ostale gradove u Hrvatskoj. I ne samo u njoj nego i svim drugim gradovima gdje žive Hrvati. Pa i sa ove strane granice.
Danas, kada netko digne glas protiv vlasti, kako u Hrvatskoj, tako i ovdje, bude proglašen udbašem, komunjarom, jugonostalgičarem… Broje mu se krvna zrnca, i ne dao Bog da zapjeva “Ja sam Jugosloven-ka!!!
Bio bi automatski linčovan. Jer nije Lepa Brena! Jer nije podržavao Arkana, Šešelja… Tko mu je kriv što je bio u rovu cijeli rat, gledao kada će popiti metak od kakvog Čede.
Ali, digao je glas protiv vladajuće bande i gotovo, izgubio je ratni kredibilitet i postao otpadnik vlastitog naroda. A taj njegov ispravni narod puni Arenu. Punio bi je i kada bi došla Arkanova Ceca.
Ti ispravni “certificirani” Hrvati dobivaju išijas ručnih zglobova odvrćući sijalice po koncertima onih koji su im “želeli drven sanduk i voštanu sveću”. Al’opet su jugonostalgičari i otpadnici oni koji dignu glas.
