Veselo je bilo čitati komentare na nedavnu objavu koju sam napisao. Bilo je tu svega. No zanimljivo, kada sam god spomenuo Bosnu u bilo kakvom negativnom kontekstu, bio sam obasut krajnjim prezirom i omaložavanjem. Za razliku od slučajeva kada sam rafalao po “stožernicima” tada su stizali hvalospjevi.
Od nesretno posloženog Daytona, Bosna je posađena naopako. Očito nepomirljiva mišljenja su ubačena u lonac koji, evo četvrt vijeka, kipti.
I ne bi taj “bosanski lonac” toliko kuhao da se pod njim vatra neprestano ne potpiruje. Potpiruju sva tri naroda i legalno izabrani “kuhari” koji radi vlastitih lopovskih guzica drže podanike u zabludi i nemogućnosti zajedničkog života.
No, krenimo od centra zbivanja – Sarajeva. Grad koji je u ratu bio izložen strahovitom linču, pogibelji i razaranju. Treba se odati počast svakom onom koji je prošao trogodišnju pogibelj u opkoljenom gradu. No, Sarajevo je i glavni grad Bosne i Hercegovine. Grad koji svojim primjerom treba biti uzor svim gradovima.
Na žalost, to odavno nije. Nije to više ono prijeratno Sarajevo u kojem sam, više no ugodno, studirao. Dovoljno je otići na Ilidžu i shvatiti da su došla neka nova vremena. Sarajevo je trebalo da kao glavni grad približi BiH svakom njenom stanovniku, Bošnjaku, Srbinu, Hrvatu… Očito da su je uspjeli probližiti samo Bošnjacima.
Da je tu bilo malo više volje upućene ka običnim Hrvatima i Srbima danas bi situacija bila mnogo bolja jer nismo svi Dragani niti Miloradi.
Na žalost, Sarajevo je generaliziralo stvari, tako da smo svi UZP ustaše ili četnici. Biti Hrvat u BiH pomalo postaje nemoguća misija iz nekoliko razloga. Za Bošnjake smo svi zločinci koji su nanijeli veliko zlo i očito nema vode koja nas može oprati.
Za Bošnjake nismo ni Hrvati nego bosanski katolici? Pa majku mu jesu li oni idioti ili se samo prave. Oni od prije nekoliko godina postanu Bošnjaci i mirna Bosna, mi stoljećima Hrvati i odjednom tamo neki levati to negiraju.
Zastava nam zločinačka? Eto pod ljiljanima ste u Križančevom selu, Grabovici… sadili cvijeće i povrće! Samo su Hrvati pucali, a Bošnjaci nas gađali kruhom i bombonama. Za vas smo, dragi Bošnjaci, generalno rečeno, svi fašisti i ustaše! Po toj logici i gledajući Maoču, vi ispadate mudžahedini.
Jer, koliko pamtim, a pamtim, još se nije desilo postrojavanje uniformiranih ustaša pod barjakom na tlu BiH, bar od rata na ovamo. Osudili ste nas na osnovu nekolicine ratnih zločinaca, a gdje su vaši? Gdje su oni koji učinili zločine nad Hrvatima i Srbima?
Ili ćete reći da ih nema, pa da vam odmah kažem da opako lažete i iskrivljujete činjenice, prekrajate ne tako davnu prošlost kao u slučaju Oluje kada kako kažete oslobodiste pola Like i Banije. A stotinu puta ponovljena laž na kraju postane istina. Bogme dobra taktika.
Upravo zbog takvog generaliziranja mišljenja u Bosni postoje tri entiteta, tri naroda tri zastave i tri ogromne psihijatrije. A tko nam propisuje lijekove dobro znamo. I zato, htjeli ne htjeli, Bosna pada, jer je vlastiti narodi pokapaju, neki zbog mržnje, neki zbog maćehinskog odnosa, a neki zbog bolesnog samoljublja.
Sarajevo je takvim odnosom probudilo inat i prkos običnih ljudi, zato se ne gleda Federalna TV, u svatovima ne vijori BH zastava, a na spomen Sarajeva mrgode se lica. Narod pamti sve propuste glavnog grada koji je imao šansu da to i postane kako Bošnjacima, tako i ostalima.
No, mahati Turskim zastavama po ulicama Sarajeva i Mostara, arabizirati pojedina područja, dozvoljavati mudžahedinske zajednice… a u isto vrijeme negirati nečiju nacionalnost, obilježja…. .
Zato ne krivite dragi Bošnjaci samo Hrvate i Srbe za ovakvu BiH, ako su ovi izmaknuli dvije ćoše i vi ste dobro uzdrmali treću, a ovu četvrtu još donekle drže normalni, nacionalizmom neopterećeni, no marginalizirani stanovnici ove otužne države.
Miljan Konta
